Iz dnevnika jedne plavuše:
HURRAAAA, DOBILA SAM VOZAČKU DOZVOLU!
Napokon mogu voziti svoj auto, bez da mi instruktor stalno ponavlja: "Pazi! Pogresan smjer. Pazi pjesak!"... ili nesto slicno.
Uopce ne razumijem kako sam ga podnosila dvije godine, kakvo zanovjetalo!
8. ozujka
Autoskola je priredila zabavu, jer sam polozila vozacki.
Instruktori su bili stvarno ganuti. Jedan je cak rekao da ce darovati misu za mene. Cini mi se da je jedan od njih imao suze u ocima, a jedan je rekao da ce se radi mene od srece napiti.
Jako ljubazni decki, ali nekako mi se cini da moja vozacka nije toliko bitna za toliko pretjerivanja.
12. ozujka
Kupila sam svoj crveni automobil! Na zalost sam ga morala ostaviti u salonu da mi zamjene zadnji blatobran, jer sam ubacila u "rikverc" umjesto u prvu. Nemam prakse... tek jedan tjedan vozim.
14. ozujka
I konacno, moj auto je tu! Bila sam tako zadovoljna da sam se odlucila jos malo provozati. Vjerojatno su i drugi imali istu ideju, jer je iza mene odjednom bilo puno automobila. Trubili su kao ludi... vjerojatno je to bila svadbena kolona, pa sam im se i ja pridruzila i smanjila brzinu sa 15 na 10 km na sat.
Vjerojatno im se to svidjelo, jer su poceli jos jace trubiti.
22. ozujka
Moji susjedi su bas super. Napisali su veliki natpis "PAZI SUSJEDA MANEVRIRA!" i dali su mi najvece parkirno mjesto, a djeci su zabranili da se igraju dok ja ne parkiram.
Pretpostavljam, samo zato kako mi ne bi smetali. Kako su to dobri ljudi.
30. ozujka
Drugi vozaci oko mene stalno trube, masu mi i pokazuju nekakve znakove. Mislim da je to vrlo ljubazno, ali je opasno.
Neki tip mi je nesto govorio, ali ga nisam razumjela, jer nisam nasla gumb za otvaranje prozora... umalo sam pogodila pjesaka.
Dobro je da sam vozila svojom standardnom brzinom... 15 na sat.
10. travnja
Malo su cudni ti vozaci. Ne samo da stalno masu, nego stalno i vicu. Nikako da saznam sto hoce, jer jos uvijek nisam nasla gumb za otvaranje prozora...
Mozda mi zele dati nekakve korisne informacije? Mislim da je tako, jer sam cula jednog kada je rekao: "Idi kuci, idi!". Nevjerojatno! Kako je znao da upravo vozim kuci!? Kad nadjem gumb za otvaranje prozora, bit ce mi malo jasnije sto mi pokusavaju reci...
19. travnja
Nocu je grad vrlo slabo osvijetljen. Danas sam prvi put izasla van nocu, pa sam morala stalno imati upaljena duga svjetla da bih uopce nesto vidjela.
Izgleda da su se i ostali vozaci, koji su vozili u susret, slagali sa mnom, jer su i oni odmah palili duga svjetla. Jedino sto ne razumijem, zasto su i trubili!? Mozda da prestrase pa potjeraju pse ili macke s ceste? Kakvi cudaci!!!
26. travnja
Danas sam imala prometnu nesrecu. Usla sam na rotor (kruzni tok), a kako je bilo puno automobila (nisam sklona pretjerivanju, ali bilo ih je najmanje cetiri), nikako nisam mogla izici. Kruzila sam i kruzila, trazila mogucnost za izlazak. Od kruzenja mi se tako zavrtjelo u glavi da sam udarila u spomenik na sredini rotora.
Stvarno bi morali ograniciti voznju u rotoru na samo jedan automobil!
3. svibnja
Nesreca me drzi i drzi. Danas sam isla po auto u garazu, a kad sam izlazila na cestu, fulala sam pedalu te pritisnula gas umjesto kocnice. Pogodila sam prolazeci auto te mu razbila cijelu desnu stranu. To je bila cista slucajnost da sam udarila upravo mog instruktora voznje.
Dobar covjek... posve neupitno. Ja sam stalno ponavljala da sam ja kriva, ali on je neprestano ponavljao drzeci se za glavu: "Oprosti mi Boze, molim te!.... Oprosti mi Boze, molim te!"
DNEVNIK JEDNOG BOSANCA - KANADA
12. 08.- Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam
uzbudjen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam
da ih vidim prekrivene snijegom.
14. 10.- Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce je
poprimilo sve one divne nijanse zute i narandjaste boje. Vozio
sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su gracionzni. To su
najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je Raj. Volim Kanadu.
11. 11.- Dan sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene
ce uskoro poceti. Ne mogu da zamislim da netko moze ubiti tako
divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.
02. 12.- Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam u jutro i vidio sve
prekriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica.
Neopisivo lijepo. Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i pri-
lazni put a onda se grudvali (ja pobijedio). Kad je prosla ralica
morali smo ponovo da ocistimo prilazni put. Koja divna zemlja.
Volim Kanadu.
12. 12.- Nocas opet pao snijeg. Opet prosla ralica i zatrpala
prilazni put. Ovdje je prekrasno.
19. 12.- Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na
posao. Ovdje je zaista divno, samo sam malo umoran od lopatanja.
Opet jebena ralica.
22. 12.- Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio zuljeve
od lopatanja a bole me i ledja. Onaj majmun sa ralicom kao da se
krije iza ugla i samo ceka da ja ocistim snijeg ispred prilaznog
puta. Supak.
25. 12.- Sretan jebeni i usrani Bozic. Jos malo usranog snijega.
Ako mi ikad padne saka onaj peder sto vozi ralicu, ubiti cu ga.
Jebem im mater sto ne posipaju vise soli po cesti pa da se snijeg
brze otopi.
27. 12.- Nocas opet snijeg. Vec tri dana ne izlazim iz kuce osim
da ocistim snijeg ispred prilaza kada prodje ralica. Ne mogu nigdje
otici jer se auto zaglavio u brdu snijega ispred ulaza a i hladno
je. Meteorolozi najavljuju da ce pasti novih 30 cm. tog bijelog
sranja.
28. 12.- Prognoza je bila losa. Palo pola metra. Ako ovako nastavi
nece se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila pred mojom kucom i
taj supak dosao kod mene da mu posudim lopatu jer se njegova slomila.
Rekao sam mu da sam vec sest lopata polomio cisteci ta govna sa
mog ulaza koja mi ona stalno nabacuje i malo je falilo da sam i
sedmu slomio na njegovoj glavi.
04. 01.- Najzad sam izasao iz kuce. Otisao sam do prodavaonice da
kupim nesto hrane jer smo ostali bez zaliha. Na povratku sam kolima
udario jelena. 3000 $ stete na kolima a moram i na sud radi mrtvog
jelena. Te jebene nemani treba sve pobiti. Svugdje ih ima. Steta
sto ih lovci jesenas nisu sve potamanili.
03. 05.- Odvezao se kolima do mehanicara. Nevjerojatno koliko su
zahrdjala od jebene soli sto ju posipaju posvuda.
10. 05.- Selim na Floridu.Jebo Kanadu. Ne mogu ni zamisliti kako
netko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Kanadi.